“Ubaci nešto iz svojeg života”

Ako ne napišeš doslovno situaciju iz života, a kao nešto pišeš, znači li to da ne pišeš o sebi, iz sebe? Naravno da ne. Svako slovo na papiru je ono što jesi i što misliš. Kažu: Ubaci nešto iz svog života. Ne budi općenita.
Nisam sigurna koliko uopće ikoga zanima zašto su mi do podne oba mobitela prazna i kada sam i zašto pomočila chia sjemenke. A i nekako si nisam općenita, al’ ajde! Ajde da malo pobijem tu teoriju i pišem onako kako je. Iz glave.

Vikend je za sve. Sve što te tijekom tjedna živcira i što ne možeš stići, ostavljaš za vikend. Nenaspavana sam i mislim: “Jooooj, kad dođe vikend kako ću se naspavati!” Ne stignem se vidjeti s dragim ljudima, ostavim za vikend. Svakodnevno opsesivno brojanje kalorija i mjerenje tjelesne mase vikendom se ne tolerira. Vikendom se broje cigarete i alkohol u stilu Bridget Jones. I dođe vikend. I ne da mi se. Željna sam kuće, trenirke koja je na koljenima izlizana i ima pokoju mrlju od Domestosa (a nekoć je bila “misna”). I nema šanse. Ništa fashion, ništa šminka, samo „pokućarenje”. A najdraži su mi ti „tematski vikendi” vezani za period koji je. Budući da je sad Uskrs, zadala sam si (volim ja to tako zadavat si) tematski Uskrs vikend. Sirnice (pince… kažu) su na repertoaru. Znači spremam se za glamurozni vikend u pohabanoj trenirci, s nekoliko kila brašna, nešto svinjske masti ( da da… recept odabranima u inbox 😉 ) i kosom skupljenom u punđu. Da, to je za mene glamur. Kad ne moram sjesti u auto i ubacit u prvu šminkajući se na svakom semaforu, kad ne moram imati upaljen zvuk na mobitelu i zalijepljen osmijeh za mene je glamur vikend – ne morati. Privilegij! Baš privilegij jer su mi vikendi sve kraći, a „nemoranje” sve nekako dalje.

Od pustog „nemoranja” sastavim si poduži što sve moram. I tako u krug. Morati, ne morati… domaćica na hamletovski način. E da, da ne zaboravim, još ako je kiša – to je to. Ne moram nikom objašnjavati zašto sam zatvorena u četiri zida, jer kao svima nam je tako. Sunce vani, ti u kući, to te čini čudakinjom i ljudima nerazumljivom. Davno su žene, majke pa i djevojke čekale vikende za obući najbolju kombinaciju iz ormara, otići u frizera i prošetati po gradu. Danas sve te (bar većina meni bliskih) vikend čeka za obući nešto naotrcanije i biti kući, upaliti glazbu i raditi sve one stvari koje vjerojatno kao male nisu ni sanjale da će ih veseliti. Kuhati. Ne šminkati se. Peglati i biti “incognito”. Možda se neke neće prepoznati u ovom, al’ ja da. To sam ja. Daj mi da ne moram. Daj mi da ne mislim. Daj, molim te, da se ne javljam, ne objašnjavam, ne ispričavam…

Kažu da ne živim obično i da imam čudne navike. Kao – tko se diže u 6:30 svaki dan, trenira u 7 i jede samo 3 – 4 vrste hrane? Pa možda to dođe s godinama, možda previše toga želim, možda… možda. Ma koga briga! Stojim doma, dilam recepte, maska na kosi, maska na licu, lice bez maske. Manikura davno zaboravljena. Samo miris sirnice, miris svježe popeglane odjeće, Domestosa u WC-u i ja sam u raju… E da, možda iz mene progovara zima. Ne možda nego da. Ljeti se ne računa. Ljeti drugu pjesmu pjevam, ljeti nema brašna ni trenirki… uostalom, ljudi se mijenjaju kao i godišnja doba! Zar ne? 😉

„Živjeti treba – sada ili nikada. Za što ste se odlučili?“
Piet Hein

Maja Batarelo
IG @mayolol_
Hair: studio Aduro Split
Naočale: CHANEL