Najvažnija sporedna stvar na svijetu

Obožavam nogomet. Da, da. Odnosno, više bih rekla da volim nogometne utakmice, a o velikim natjecanjima kao sad ovom SP-u da ne govorim. Pa zar u životu ne treba uzeti najbolje od onog što nam pruža?
Ovo su su dani kad je “najvažnija sporedna stvar na svijetu” u fokusu, a mi, mi žene slobodne smo raditi baš sve ono što u svakodnevnom životu moramo žonglirati da bismo izvele. Svaki ženski trenutak, ukraden u moru dnevnih obaveza, prekinut je s bezbroj pitanja i poziva od životne važnosti: Gdje su čarape? Je l’ mi oprana bijela majica? Kad ćeš doći kući? Što je za ručak? I more sličnih. E, pa ovih dana kao da ne postojim. Čarape smiju biti i neuparene, ručati se može i ne mora (prve grupe utakmica počinju negdje oko vremena za ručak), a fokus je samo na grupama i tablicama.

Prije neki dan, tijekom jedne od važnijih utakmica, našla sam se s prijateljicom na popodnevnoj kavi. Ti trenutci su rijetki, al’ smo uspjele. Kava se spontano pretvorila i u večeru (ne laganu ljetnu već onu “… kad je bal, nek’ je pizza”) i odužila do 22.30. Do zadnje 94. minute. To je bio jedan od onih spontanih izlazaka, ljetnih u predvečer, bez obvezne štikle i frizure. Davno smo zaključile da to i jesu jedini pravi provodi i kvalitetna druženja. Neplanirana, spontana, lagana. U vrtlogu života, u jednom običnom utorku – danu ni vamo ni tamo. Kako nam je to uspjelo? Lako, drage moje mame, supruge, djevojke i zaručnice, jer je nogometna utakmica (pa kako je ne voljeti?). Zamoljena sam, ako ikako mogu, družiti se što dulje tu večer jer je jako bitna utakmica i stvarno nemaju vremena i živaca meni objašnjavati (po tko zna koji put) razliku između jedanaesterca i slobodnog udarca. Zamolili su me da ostanem u društvu moje najbolje prijateljice, moje polovice, moje psihoterapije. Zamolili! Ahahahahahahaah! Nekako ću im udovoljiti! Podnijet ću žrtvu.

Sutradan razmišljam: Hajde, kad je tako ne budi lijena i zapiši sve datume i sate svih bitnih utakmice za koje znaš da su “must have” ovo ljeto. Zapisala, uzela telefon i krenula redom… od pedikure, manikure i davno obećanih kava i ženskih druženja. Obavljeno! Bukirano! Sat i 45 minuta čiste meditacije. Sat i 45 minuta bez pitanja “od životne važnosti”. Ako bog da da prođemo osminu, četvrtfinale i polufinale, mojoj sreći nema kraja. Datumi poznati, termini “najvažnijih ženskih sporednih stvari na svijetu”-bukirani. Nikad nisam bila praznovjerna i duboko se nadam da ćemo stići i do finala, s obzirom da već znam gdje ću biti i šta raditi u to vrijeme. I pramenovi dolaze na red, a svi znamo da ih nikako nije pametno raditi na paniku i brzinu.

Da, ja sam jedna od žena koja prati stanje na tablici, koliko nam je lagan ili težak ždrijeb. Ja sam jedna od onih koja svim srcem navija za našu reprezentaciju da ostane što duže u prvenstvu.

Hrvatska do kraja 🙂

P.S. Da ne bi bilo zabune, ovo je tekst jedne žene koja živi s tri muškarca. 🙂

„Pobjeđivati je važno. Ali imati vlastiti stil, to je najveći dar.“ Johan Cruyff

Maja Batarelo
IG@Mayolol_
Naočale: Ghetaldus optika, Voćni trg, Split
Hair: Studio Aduro Split