Prevrtljiva… veljača
Veljača polako, ali sigurno prolazi. Zaljubljena, namaškarana, intrigantna i samozatajna. Jedini ženski mjesec pa kažu još i prevrtljivi. Odbijam pomisao da je epitet usko povezan s prevrtljivošću. Mi žene jesmo sve, al’ baš prevrtljive i ne. Dapače, jako smo ustrajne (možda ne bih trebala generalizirati, već polazim od sebe :)) u tome da mora sve mora biti upravo onako kako smo zamislile, savršeno bez mane. I to zna izgledati kaotično, komplicirano, promjenjivo oblačno, nejasno muškom rodu. A možda u tome i jest čarolija žene.
Ne znam ima li to ikakve veze sa mnom, s prirodom ili nam današnje vrijeme upravo to nameće? Je li lako biti žena? Nije. Naravno, to je moj stav. I izgovaram ga naglas, kao kad imate tristo stvari na pameti pa pričate sami sa sobom. Poznato?! Ako pitate muškarca, odgovorit će: lako je, samo vi komplicirate. S druge strane koliko je lako biti muško? Ako pitate nas žene, reći ćemo: blago njima. Istina je negdje između. I rat svjetova se nastavlja, tema koja nas zabavlja, pogotovo kada suparnik šarmantno sipa lucidno zabavne argumente. Nama ženama život definitivno nije lak. Tako danas pored svih medija, očekivano je da ne starimo, da izgledamo od jutra do mraka kao da smo pobjegle iz reklame, da poznamo sve kuhinje, od Japana do Meksika, da za svaku prigodu imamo cipele iz zadnje kolekcije…ali…’ko to vidi? Jednom kad uspijemo uvjeriti sami sebe da je to zbilja tako, život će nam biti ljepši! Lakši! Sloboda! Voljeti samu sebe. Prihvatiti sebe, uvjeriti sebe, živjeti sebe.
Priznajem! Ta sam! I liječim se od toga. Od toga da si kompliciram život bespotrebno. Ne jednom sam pri spremanju za večernji izlazak poželjela ostati kući. Zašto? Zato što bih si zakomplicirala život do maksimuma. Je li cipele bolje stoje na suknju ili hlače, skupljena ili puštena kosa. Garderoba bomba! Kupaonica kao da je tsunami prošetao. U vodu padaju sve vratolomije koje sam izvela da bih u zadnji čas dobila termin za fen frizuru. I rezultat svega, ma što odabrala, nezadovoljstvo. Izađem i pitam se: A ‘ko to vidi? Nitko! Jedino što se vidi je osmijeh, sjaj u oku, miris slobode u kosi bez obzira iz koje kolekcije su cipele na nogama.
Ne budimo “veljača”. Ne budimo prevrtljive. Uživajmo u svakom posebnom trenutku koji nam život daruje. Ne trebaš vilu, bundeve i pepeo. Ukrasi se zaraznim osmijehom, pleši u ritmu štikli, voli predivne ljude jer sreća ne dođe pucketanjem prstiju.
Ništa drugo nije bitno, jer sve drugo… A ‘ko to vidi????
„Ako muškarac priča loše o svim ženama, vjerojatno se opekao na jednu, onu koju je najviše želio.“
Coco Chanel
Maja Batarelo
IG @mayolol_
Foto: Senja Vild
Make up: Bojan Jončić
